Više od 100 godina rafting tradicije

Rafting predstavlja jednu od najznačajnijih turističkih ponuda fočanske regije. Tokom sezone raftinga, između maja i oktobra, prijateljski razgovor ne može proći bez riječi „rafting“. Ljeti turisti dolaze iz svih dijelova svijeta, tražeći avanture, društvene aktivnosti i zabavu … Lokalni ljudi ih usmjeravaju prema postojećim rafting kampovima i na kraju, nakon nekoliko nezaboravnih dana, odlaze srećni i zadovoljni, zauvijek noseći rijeke Taru i Drinu u svojim srcima.

 

Mi, pripadnici tima Divlja rijeka, vječni smo svjedoci stalnog toka Tare i njenih  epskih priča. Oduševljeni svojim entuzijazmom i oduševljenjem posjetioca, odlučili smo na ovom blogu podijeliti mali dio čarobnih priča Tare. Kažu da je svaki početak težak i zasigurno se slažemo, ali vrijedi početi negdje; stoga smo s ovim prvim postom odlučili započeti tačno onako kako bismo trebali, na početku, s prvim koracima raftinga na rijekama Tari i Drini.

Rafting na Tari ima stogodišnju tradiciju u našoj regiji. Međutim, uprkos iznimno bogatoj istorijskoj i kulturnoj baštini Foče, postoji malo pisanih dokaza o rafting počecima. Informacije uglavnom dolaze kroz usmene tradicije i stare porodične priče i legende. Teško je zamisliti život raftinga naših predaka, s obzirom na nedostatak tehnologije u to doba, ali smo sigurni u jednu stvar: oni su se uspješno borili protiv Tare, jednako uživajući u njenim čarima kao i danas. Informacije o tom periodu su slabe, ali vrijednosne i vrijedne pažnje. Želja nam je prenijeti ga na širu publiku koliko god možemo

Početak raftinga Tare i Drine potiče početkom 20. vijeka. Britanski i njemački narodi bili su prvi turisti na tim područjima, nekada 1923. godine. Kajakaši su došli 1931. godine. Prvi kajakaši dolazili su iz Austrije i Čehoslovačke. Ipak, neki istorijski spisi iz Muzeja Foča upućuju na to da su bogati Austrijanci iskoristili rafting na Tari i uživali u čarima ove evropske ljepote još 1905. godine. Vrlo kvalifikovani planinski ljudi, tzv. triftari, pomagali su im kroz brzake Tare i Drine. Ti ljudi su takođe nosili građevinske materijale niz rijeke. Najpoznatiji među njima bili su iz porodice Pendek.

Glavna rafting mjesta nalazila su se na području Hum i Brod na Drini. Stabla su spuštana niz strme klance (tzv. Točila), šireći ih čak i do 3 km dužine. Prirodni klanci se nazivaju riža. Drinski rafteri su imali naredbe poput „Držite pravac prema Bosni“, što je značilo držati lijevu stranu i kad bi usmjerili ka Srbiji, značilo bi držati se desnom stranom rijeke.

Osim toga, nekoliko priča o Drini kažu da je turski sultan Mehmed Fatih prošao preko rijeke Drine 1463. godine za vrijeme osvajanja Bosne. Majka braće Kujundžić prevezla ga je tom prilikom. Kad je vidio rijeku, rekao je „Bu su derim“ značenje „Voda je duboka“ i čini se da je tvrdnja preživjela sve do danas u ime Drine. Moguće je da se rijeka zvala Zelenika,  prije događaja, zahvaljujući svojim dubokim morskim zelenilom.

Jedan od najvažnijih istorijskih spisa o Drini je knjiga Dragutina J. Deroka, Drina: geografska i turistička monografija. Autor kaže da

„… Brzoprotočna rijeka Drina koja ne staje i nikad ne smrzava predstavlja staru vojnu granicu. Dugi potoci natopljeni krvlju tekli su a bezbroj koplja slomili su se u njenoj klisuri, dok su njeni talasi odnijeli tijela mnogih nepoznatih, mrtvih heroja.

Ljepota Drine nije samo u svojoj raznolikosti nego i u opasnosti. Obični čovjek, rafter, gorštak, uporno prkosi njenoj božanskoj čudovišnosti vijekovima. Kad plovite niz rijeku, očarate se nekakvoj neobjašnjivoj vrsti intimnosti koju vam rijeka pruža. Sve je toliko blizu; u rasponu ruku; njene smrznute vode teku ispod vas; samo je nebo daleko; negdje visoko iznad, među sivim stijenama. Tamo možete vidjeti planinske orlove kako lete pod suncem, veličanstveno u svojoj neograničenoj slobodi. Plovljenje Drinom vam daje nešto izvan običnog promatračkog užitka. Na svojim talasima čovjek se osjeća kao pravi, vrhovno biće i postaje ispunjen nekom vrstom sirove, čiste, muške, herojske emocije pobjednika … “

Rafting je postao važna turistička grana u Foči 80-ih godina. Kako bi produžili sezonu raftinga, koji je bio kratak zbog korištenja drvenih splavov, uvedeni su novi gumeni rafting čamci.

Danas koristimo drvene raftove, gumene čamce, kanue, kajake, itd. U našim svakodnevnim osvajanjima brzaka Tare i Drine. Međutim, najpopularniji način je sigurno rafting.

Rafting je bio i ostaje jedan od glavnih turističkih atrakcija ovoga kraja, dok Drina i Tara teku bezuslovno, govoreći svoje priče i pozivajući vas da postanete dio nje … Dođite, posjetite nas, doživite nezaboravnu avanturu, dopustite da ove dvije ljepotice ispričaju drugu priču, ali ovaj put, jednu, isključivo VAŠU.

Budite srećni i veseli. Do sljedećeg puta,

Samo vaši, Divlja rijeka

SO GOOD TO BE WILD

Citati

Drina: geografska i turistička monografija Dragutina J. Deroka. Napisano 1934.